Novosti

Kako biti dobar prema sebi u doba krize?

Otkad je svijet zahvatila pandemija korona virusa, ljudi kao da su preko noći ubačeni u neki paralelni svemir u kojem ništa nije kao prije i u kojem ne možemo funkcionirati kao ranije. Nitko, nažalost, nije lišen opasnosti od zaraze jer virus ne bira „udomitelja“, svi su doživjeli barem nekakvu promjenu u vezi posla, ograničeno nam je kretanje, s mnogim ljudima održavamo kontakte putem telefona i video veza, postavlja se pitanje financijske sigurnosti itd. Ne znamo odgovore na pitanja do kada će ovo trajati ni kakve će posljedice ostaviti na razne aspekte funkcioniranja pojedinca, ali i društva u cjelini.

Liječnici, volonteri Crvenog križa, imunolozi, prodavači rade i više nego inače ili u nekim neuobičajenim smjenama. Neki su ljudi ostali bez posla, pa više ni ne mogu imati radnu rutinu. Nameću im se pitanja kako platiti račune, kako će izaći iz ove situacije. Nekima se promijenio opis posla, a neki rade od kuće što znači da moraju biti efikasni u uvjetima koji nisu predviđeni ni prilagođeni radu. Netko ima doma malu djecu, netko kućne ljubimce, netko starije roditelje, netko nema prostoriju u koju će se zatvoriti i biti na miru. Neki moraju istovremeno „biti na poslu“ i biti uz dijete školske dobi kako bi mu pomogli pratiti nastavu i izvršavati obaveze, jer i to dijete ima obavezu pohađati školu na daljinu. Studenti se nerijetko žale da dobivaju previše zadataka koje je gotovo nemoguće odraditi u zadanim rokovima. Sretni smo što imamo internet, ali nemojmo zaboraviti da ni tu situacija nije idealna, odnosno da nemaju svi osigurane kvalitetne uvjete za rad. Loša internetska veza, staro i sporo računalo, više ukućana koji trebaju raditi na istom računalu samo su neki od tih problema. Učenici i studenti polažu ispite i doživljavaju dodatne stresove jer im ponekad usred ispita „pukne“ veza, a profesor to ocjeni kao neznanje. S druge strane profesori ne znaju kako pravedno organizirati provjere znanja. Sve navedeno samo je dio izvora frustracija kod ljudi, a ono što je sigurno je da je ova promjena izazov za sve uključene. Situacija je nastupila odjednom i nenajavljeno i stoga nemamo unaprijed pripremljene odgovore ni provjerene recepte. Previše je pitanja i premalo odgovora, barem onih koji su potpuni i koji nam se sviđaju.

Osim navedenih promjena u radu i radnom okruženju, brojne su druge promjene s kojima se suočavamo. Običan odlazak u dućan zahtijeva planiranje i cijelu logistiku, ali i puno više vremena za izvedbu. Kad smo loše volje ili nas nešto muči, ne možemo samo otići do prijatelja/ice ili partnera/ice i zajedno prošetati ili se naći s njim/njom u kafiću da bi razbistrili glavu. Da, možemo ga/ju nazvati, čak i na video poziv. Ali pitanje je imamo li kod kuće uvjete da u privatnosti potpuno iskreno popričamo s nekim. Bez da nas ukućani čuju. I ima li ta druga osoba uvjete da nas sasluša i bude podrška kakva bi inače bila. Nečiji izvor podrške je liječnik u bolnici, vatrogasac ili trgovac koji je češće izložen opasnosti od zaraze pa to može biti dodatni izvor zabrinutosti. Neki žive sami i to im je OK pod uvjetima da imaju slobodu kretanja i organizacije života kako žele. No, sada to nije tako. Neki su „zapeli negdje“ jer se zbog uvedenih mjera ne mogu vratiti kući ili su možda odabrali ostati negdje drugdje kako ne bi bili u disfunkcionalnim obiteljima. Neki nažalost ne mogu izbjeći provođenje vremena sa zlostavljačima. Puno je toga što ovdje nije spomenuto, a dio je nove realnosti u kojoj živimo, a osvrćemo se na to s ciljem podsjećanja na kompleksnost situacije kako bi pokušali pronaći i malo razumijevanja za sebe, ali i za druge. Ono što želimo naglasiti je da ne može sve ostati isto u novim okolnostima, jer svaka promjena zahtjeva prilagodbu, pa tako i ova. Za prilagodbu nam treba vrijeme, a važno je da tijekom tog procesa prilagodbe budemo prijatelji samima sebi.

U svakoj prilagodbi koristimo svoje unutarnje, ali i vanjske resurse. Neke koristimo svjesno, neke automatizmom, a neke vještine, strategije i izvore podrške tek učimo koristiti. Kao i sve drugo u životu, tako i ovu situaciju možemo gledati iz više perspektiva. Osim ranije opisanih negativnih aspekata svakodnevnog funkcioniranja, zasigurno ima tu i nekih stvari koje nam se sviđaju ili prilika koje nam se otvaraju u novim okvirima funkcioniranja. Kako bi se što lakše nosili s novonastalom situacijom stručnjaci raznih profila objavljuju brojne savjete i preporuke. Od stožera civilne zaštite redovito dobivamo upute što moramo i što ne smijemo. MORAMO držati fizičku distancu. Za odlazak u dućan moramo imati rukavice i zaštitne maske te održavati propisani razmak. Kad dođemo kući izvana poželjno je promijeniti odjeću i dezinficirati ruke. Da bi što manje bili uronjeni u negativne aspekte ove situacije, brojni stručnjaci mentalnog zdravlja redovito objavljuju preporuke o tome što sve MOŽEMO. Primjerice, možemo se baviti svim onim stvarima za koje do sada nismo imali vremena. Napraviti proljetno čišćenje, čuti se s prijateljima s kojim se inače ne stignemo čuti, igrati društvene igre s ukućanima, početi učiti novi jezik ili neku novu vještinu. Sve su to super ideje koje nam pomažu da ne budemo usredotočeni na kaos koji je nastao u nama i oko nas. I treba ih slušati. Ima jako dobrih i korisnih preporuka u svemu tome, no, kao i sa svim drugim, i u tim stvarima i očekivanjima od sebe valja biti umjeren.

Nismo svi bili isti prije krize, pa nismo ni u samoj krizi. Činjenica je da su neke preporuke istovremeno korisne za jednu skupinu ljudi, ali mogu pogoršati stanje nekim drugima. Primjerice  „igrajte društvene igre u krugu obitelji“ najvjerojatnije nije najbolji savjet za nekoga tko živi sam ili je u samoizolaciji. Preporuka o izradi liste stvari koje možete napraviti dok ste kod kuće neće veseliti ljude koji moraju raditi možda i više nego prije ili kojima zbog rada u izmijenjenim uvjetima treba više vremena za postizanje istih rezultata.

Naravno da se treba informirati i čitati/pratiti preporuke o tome što sve možemo u ovim izvanrednim okolnostima, ali nemojmo zaboraviti sebe prilikom odabira onih koje ćemo koristiti.

1. Kao što ni ranije nismo slijepo slijedili baš sve što smo pročitali, tako ni sada ne trebamo slijediti sve preporuke. One su tu kao nepresušni izvor ideja, a na nama je da posegnemo za onima koje nam se sviđaju i za čiju realizaciju imamo uvjete.
2. Važno je prepoznati i uvažiti svoje potrebe i osjećaje i pokušati naći rješenje koje vam odgovara u određenom trenutku. Možda će vam jedan dan/tjedan odgovarati čitanje knjiga ili šetanje, a onda dođe period kad vam to neće baš pomagati ili odgovarati.
3. Slušajte sebe i isprobavajte različita rješenja. Izmjenjujte ih. To što vam danas ne odgovara nešto, ne znači da vam više nikad neće odgovarati.
4. Možda dođe dan kad imate osjećaj da vam baš ništa ne pomaže, odnosno uznemirenost, iritabilnost, tuga ili neki drugi neugodni osjećaji nikako ne prestaju. To je isto u redu i normalno. Podsjetite se da emocije nisu opasne, iako znaju biti neugodne.

I za kraj, mali podsjetnik. U redu je ako ne izađete iz ove situacije kao poboljšane verzije sebe. Ovo nije godišnji odmor, ovo nije idealno vrijeme za preobrazbu i ostvarenje svega onoga što ste oduvijek htjeli. Ovo je vrijeme preživljavanja, odnosno prilagodbe na krizu. Pokušajte biti dobri prema sebi na način da se poslušate onda kad vam vaš organizam želi nešto reći. „Popijte kavu“ sa sobom kao s prijateljem koji vas je nazvao kad mu je potrebna podrška.